10. A za one u braku imam zapovijed - ne od sebe, već od Gospodina: neka se žena ne rastaje od muža.
11. Ako se ipak rastane, neka se više ne udaje ili neka se pomiri s mužem. Ni muž ne smije ostaviti ženu.
12. A ostalima pak kažem, iako Gospodin to nije izravno zapovjedio: ima li kršćanin ženu nevjernicu koja pristaje živjeti s njim, ne smije ju ostaviti.
13. Ima li kršćanka muža nevjernika koji pristaje s njom živjeti, ne smije ga napustiti.
14. Jer žena kršćanka unosi svetost u brak, a muž kršćanin također. Inače će vam djeca biti poput pogana, ali ovako su posvećena za Boga.
15. Ali ako se supružnik koji nije vjernik želi rastaviti, neka to učini. Vjerni muž ili žena nisu primorani s njima ostati jer Bog želi da njegova djeca žive u miru.
16. Jer tko zna hoće li žena kršćanka spasiti muža nevjernika, ili muž kršćanin ženu koja nije vjernica.
17. Inače neka svatko živi kako mu je Gospodin dodijelio, kao kad ga je Bog pozvao. Tako naređujem po svim crkvama.
18. Ako je tko bio obrezan prije nego što je postao vjernikom, to ne bi trebao skrivati. A tko se obratio kao neobrezan, ne bi se sada trebao obrezivati.