9. Nekoć nisam razumio što Zakon zahtijeva. Ali kad sam spoznao istinu, shvatio sam da sam prekršio Zakon i da sam grešnik osuđen na smrt.
10. Tako me je dobar Zakon, koji mi je trebao pokazati put života, umjesto toga osudio na smrt.
11. Grijeh je iskoristio Zakon da me prevari; poslužio se dobrim Zakonom da me učini osuđenikom na smrt.
12. Pa ipak, Zakon je svet, pravedan i dobar.
13. Kako je to moguće? Zar me je dobri Zakon natjerao u smrt? Nipošto! Grijeh je iskoristio to što je dobro da na mene navuče smrtnu osudu. Grijeh je dakle najveće zlo: koristi dobre Božje zapovijedi u zle svrhe.
14. Zakon je dakle dobar, duhovan. Problem nije u Zakonu, nego u meni jer robujem tjelesnim željama - prodan sam grijehu kao gospodaru.
15. Ne mogu sebe razumjeti: zaista želim činiti dobro, ali ne činim ga. Umjesto toga činim baš ono što mrzim.
16. A to što jako dobro znam da je ono što činim loše, samo pokazuje kako priznajem da je Zakon dobar.
17. Ali ne mogu sebi pomoći jer me grijeh u meni tjera da činim zlo.
18. Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i činiti ga.