22. Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice
23. preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. "Na samrti je", reče on. "Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi."
24. Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo.
25. Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina.
26. Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo.
27. Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač.
28. Mislila je: "Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću."
29. I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.
30. Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla iscjeljujuća sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: "Tko mi je dotaknuo odjeću?"
31. Učenici mu rekoše: "Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!"
32. Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.
33. A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča.
34. On joj kaza: "Kćeri, tvoja te je vjera ozdravila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti."
35. Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. "Kći ti je umrla", kazaše mu, "nema smisla da više mučiš Učitelja."
36. Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
37. Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu.
38. Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.
39. On uđe i reče im: "Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava!"