10. Bile su to Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva, i još neke žene. Sve su one to ispričale apostolima,
11. ali njima se činilo da je sve to izmišljotina. I nisu im vjerovali.
12. Ipak, Petar potrči do groba. Kad je stigao, proviri unutra i ugleda samo platnene povoje. Vrati se zatim čudeći se onomu što se dogodilo.
13. Toga su dana dvojica Isusovih sljedbenika putovala u selo Emaus, udaljeno od Jeruzalema jedanaest kilometara.
14. Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo.
15. Dok su tako razgovarali i raspravljali, pristupi im Isus i pođe s njima.
16. Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju.
17. "O čemu to raspravljate putujući?" upita ih. Oni zastanu, shrvani tugom.
18. Jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori mu: "Ti si, čini se, jedini tuđinac u Jeruzalemu koji ne zna što se ondje dogodilo ovih dana."
19. "Što se dogodilo?" upita Isus. "Pa to s Isusom Nazarećaninom", rekli su. "On je bio prorok silan i na riječi i na djelima pred Bogom i pred svim narodom.
20. Ali naši svećenički poglavari i članovi Velikog vijeća predali su ga da bude osuđen na smrt te su ga raspeli.
21. A mi smo se nadali da je on Otkupitelj koji će spasiti Izrael. Osim toga, već je treći dan otkako se to dogodilo.
22. Još su nas i neke žene, koju su ga s nama slijedile, zbunile: čim je svanulo otišle su na grob,
23. ali ondje nisu našle njegovo tijelo. Došle su i rekle da su im se ukazali anđeli i kazali im da je živ.
24. Neki od nas pojurili su na grob i našli su sve kao što su žene ispričale, ali njega nisu vidjeli."
25. "Neumnici!" reče im nato Isus. "Nikako da povjerujete sve što su proroci navijestili.