42. "Oče, otkloni ovu čašu od mene ako želiš. Ali neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji."
43. Tada mu se s neba ukaže anđeo da ga ohrabri.
44. Sve je žarče molio, u smrtnoj muci, a znoj mu postane poput kaplja krvi što su padale na zemlju.
45. Napokon ustane, priđe učenicima i nađe ih kako spavaju iscrpljeni od žalosti.
46. "Zašto spavate?" upita. "Ustanite i molite se da vas ne svlada kušnja!"
47. Dok je još govorio, stigne svjetina, a pred njom Juda, jedan od Dvanaestorice. Približi se Isusu i poljubi ga.
48. "Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?" reče Isus.
49. Kad su ostali učenici vidjeli što se zbiva, upitaju: "Gospodine, da ih napadnemo mačem?"
50. te jedan od njih zamahne na slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho.
51. Ali Isus reče: "Pustite! Ne opirite se više!" Dotakne zatim sluzi uho i iscijeli ga.
52. Zatim reče ljudima koji su pošli na njega, svećeničkim poglavarima, vojnim zapovjednicima i starješinama: "Krenuli ste na mene s mačevima i toljagama kao na razbojnika!
53. Zašto me niste u Hramu uhitili? Svaki sam dan bio ondje. Ali ovo je vaš čas i vlada tama."
54. Isusa uhite i odvedu u dom velikog svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio.
55. Usred dvorišta stražari su naložili vatru i grijali se oko nje. Petar sjedne među njih.
56. Neka sluškinja ugleda ga kako sjedi pokraj vatre, promotri ga i reče: "I ovaj je bio s Isusom!"
57. Petar zaniječe. "Pa ja ga ni ne poznajem, ženo!"
58. Nedugo zatim još ga netko opazi i reče: "Ti si jedan od njih!" "Nisam, čovječe!" odgovori Petar.