9. Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota.
10. Židovski vođe stoga prigovoriše iscijeljenom čovjeku: "Ne smiješ raditi u subotu! Noseći taj ležaj, kršiš zakon!"
11. "Onaj koji me ozdravio reče mi: 'Uzmi svoj ležaj i idi!'" odgovori čovjek.
12. "Tko je taj koji ti je takvo što rekao?" pitali su.
13. Iscijeljeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u mnoštvu jer je ondje bilo mnogo svijeta.
14. Poslije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: "Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi i što gore snašlo!"
15. Čovjek tada ode i reče židovskim vođama da je Isus taj koji ga je iscijelio.
16. Zbog toga Židovi počeše optuživati Isusa da krši zakon o suboti.
17. Isus im odgovori: "Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer."
18. Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.
19. Isus im reče: "Zaista vam kažem: Sin sam od sebe ne može učiniti ništa. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na jednak način.
20. Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Sin će učiniti još mnogo veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka; čudom ćete se čuditi.
21. Od mrtvih će podignuti one koje zaželi, upravo kao što i Otac uskrisuje mrtve i oživljuje ih.
22. A Otac prepušta Sinu svaku osudu grijeha.
23. Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjemu Sinu, kojega je on poslao, sigurno ne proslavlja ni Oca.
24. Zaista vam kažem, svatko tko sluša moju poruku i tko vjeruje onome koji me poslao ima vječni život i nikada neće biti osuđen za svoje grijehe jer je već prešao iz smrti u život.