16. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih mi valja dovesti. One će čuti moj glas, pa će tako biti jedno stado s jednim pastirom.
17. Otac me voli jer dajem svoj život da bih ga opet mogao uzeti.
18. Nitko mi ga ne može oduzeti bez mojega pristanka; dobrovoljno dajem svoj život. Imam vlast dati ga i uzeti ga natrag. Tu mi je zapovijed dao Otac."
19. Kad to reče, Židovi opet ostanu podijeljenih mišljenja.
20. Neki su govorili: "Opsjednut je zloduhom i luduje. Čemu slušati takvog čovjeka?"
21. "Ne govori kao da je opsjednut", govorili su drugi. "Zar bi zloduh mogao slijepcu vratiti vid?"
22. U Jeruzalemu bijaše zima. Svetkovao se Blagdan Posvete Hrama.
23. Isus je prolazio Salomonovim trijemom u Hramu.
24. Opkole ga židovski vođe i upitaju ga: "Dokle ćeš nas držati u nedoumici? Ako si ti Krist, otvoreno nam to reci."
25. "Već sam vam rekao pa mi niste vjerovali", odgovori im Isus. "Dokaz su djela koja činim u ime svojeg Oca.
26. Ali vi mi ne vjerujete jer niste od mojega stada.
27. Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede.
28. Dajem im vječni život te neće nikad propasti. Nitko ih neće oteti iz moje ruke
29. jer mi ih je dao Otac, a on je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke.
30. Ja i Otac jedno smo!"
31. Tada židovski vođe opet pograbe kamenje da ga kamenuju.
32. Isus im reče: "Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite kamenovati?"
33. "Ne činimo to zbog dobrih djela," odgovore oni, "već zbog svetogrđa. Običan si čovjek, a praviš se Bogom."
34. "Ne piše li u vašem zakonu: 'Ja rekoh, vi ste bogovi!'" odgovori on.
35. "Ako dakle Sveto pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva ljude kojima je upućena Božja riječ,