1. Znamo da ćemo, kad se ovaj šator u kojemu sada živimo sruši - kad umremo i napustimo tijela - imati nova tijela, vječni dom u nebu, koji će biti Božje djelo, a ne djelo ljudskih ruku.
2. Zato uzdišemo u ovim tijelima i čeznemo za danom kada ćemo obući nebeska tijela.
3. U njih obučeni, nećemo se naći golima.
4. U ovima zemaljskim tijelima uzdišemo i stenjemo, ali ne zato što bismo željeli umrijeti i izići iz njih, već zato što se želimo obući u nova tijela, tako da vječni život proguta ova naša smrtna tijela.
5. Za to nas je pripremio sam Bog i dao nam svojega Svetog Duha kao jamstvo.
6. Stoga uvijek imamo pouzdanja iako znamo da dokle god smo u ovome tijelu, nismo kod kuće, kod Gospodina.
7. Živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo.
8. Puni smo pouzdanja i radije bismo izišli iz ovih tijela jer ćemo tada biti u svojem domu, kod Gospodina.
9. Zato mu uvijek nastojimo ugoditi, bilo da ostajemo u ovomu tijelu ili iz njega odlazimo,
10. jer ćemo svi morati stati pred Kristov sud i svatko će primiti što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome je li u ovomu tijelu činio dobro ili zlo.
11. Zato puni straha Gospodnjega nastojimo pridobiti ljude za Boga. Bog zna da smo iskreni, a nadam se da i vi to znate.
12. Ne hvalimo to opet sami sebe, nego vam dajemo razlog da se ponosite nama, kako biste imali što odgovoriti onima koji se ponose izvanjskim stvarima umjesto iskrenim srcem.