10. Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.
11. Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: "Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu."
12. Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13. Bilo ih je više od četrdesetorice.
14. Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: "Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.
15. Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo."
16. Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.
17. Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: "Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći."
18. Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: "Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći."
19. Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: "Što mi želiš reći?"
20. "Neki su se Židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj.
21. Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak."
22. Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne reci da si mi to javio."
23. Dozove zatim dva stotnika i reče im: "Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri pođu u Cezareju.
24. Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.
25. Napiše zatim pismo upravitelju: