5. O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6. Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.
7. Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš?'
8. 'Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. 'Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš', reče mi.
9. Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.
10. Rekao sam: 'Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: 'Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'
11. Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.
12. Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među Židovima u Damasku.
13. On mi priđe i reče: 'Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.
14. Reče mi zatim: 'Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.
15. Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.
16. Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'
17. Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.
18. Vidio sam Isusa kako mi govori: 'Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'