1. "Braćo i oci," reče Pavao, "poslušajte što ću reći u svoju obranu."
2. Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.
3. "Židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.
4. Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.
5. O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6. Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.
7. Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš?'
8. 'Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. 'Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš', reče mi.
9. Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.
10. Rekao sam: 'Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: 'Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'
11. Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.
12. Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među Židovima u Damasku.